Trenutni algoritam

Bitcoin trenutno koristi “Elliptic Curve Digital Signature” algoritam (ECDSA) kako bi omogućio korisnicima da od svojih privatnih ključeva kreiraju javne ključeve koje mogu dijeliti drugim korisnicima.

ECDSA to omogućava jer je proces enkripcije podataka jednosmjeran. Podatak koji se ubaci u ECDSA se kriptira, no kriptirani podatak se nikako ne može vratiti u originalno stanje.

Zahvaljujući tome svatko može kreirati jednu ili više javnih adresa (adresa za primanje Bitcoina) i podijeliti ih sa drugim osobama bez straha da bi te osobe nekako mogle izračunati koji privatni ključ stoji iza tih javnih adresa jer pristup privatnom ključu znači i pristup Bitcoinu koji se nalazi na adresama povezanim sa tim privatnim ključem.

O tome koliko bi bilo teško pogoditi privatni ključ nekog korisnika, sam pisao više u temi Koliko je Bitcoin siguran?

Što je to Schnorr Signature algoritam?

Schnorr Signatures (u daljnjem tekstu samo Schnorr) je algoritam za jednosmjernu enkripciju podataka, baš kao i ECDSA, no ima određena svojstva koja mu daju veliku prednost prilikom kreiranja Bitcoin transakcija.

Prednosti Schnorr-a

Dok za ECDSA nema nikakav konkretan dokaz da je siguran (znamo da je siguran samo zato jer je izdržao veliku količinu napada) za Schnorr-a imamo dokaz da je i koliko siguran (više informacija pronađite na Schnorr Signature Wikipediji).

Za razliku od ECDSA, Schnorr je otporan na takozvani “malleability attack” (ne znam koji bi bio točan prijevod na hrvatski, pa ću ostaviti naziv tog napada na engleskom jeziku umjesto da prevodim riječ za riječ), no to je trenutno manje bitno svojstvo, pošto je zaštita od takve vrste napada uvedena sa uvođenjem SegWit-a.

Schnorr podržava i grupnu provjeru točnosti parova “javni ključ” – “potpis”, što ubrzava obradu blokova pošto se blokovi sastoje od velike količine upravo tih parova. Uvođenjem Schnorr-a provjera blokova bi trebala biti i do 2.5x brža.

I zadnje, no možda i najbitnije, je da Schnorr prirodno podržava “multisignature” transakcije, u kojima se više ključeva može potpisati sa jednim potpisom, te na taj način uštedjeti na veličini transakcije, što automatski smanjuje multisignature transakcije te štedi mjesto u bloku. Manje transakcije znače i jeftinije transakcije za onoga tko ih radi, no to dodatno oslobađa mjesto u bloku što za uzvrat povećava i broj transakcija koje stanu u jedan blok, te samim time povećava i broj transakcija koje Bitcoin može potvrditi u jedinici vremena. Pojednostavljeno možemo reći da povećava propusnost Bitcoin mreže.

Implementacijom Schnorr-a, mutisignature transakcije bi bile manje za 30-70%, no kako broj takvih transakcija nije velik u svakom bloku, tako sveukupno povećanje propusnosti ne bi bilo unutar tih brojki već dosta manje. Nagađa se (pregledom svih dosadašnjih Bitcoin transakcija) da bi se propusnost povećala do 20%.

Uz povećanje propusnosti, spajanje više potpisa u jedan, povećava i privatnost multisignature transakcija, koje je zbog toga nemoguće odvojiti od običnih 1 / 1 transakcija.

Ukratko, Schnorr daje dokazanu sigurnost, povećava brzinu obrade blokova, propusnost i privatnost multisignature transakcija.

Zašto Schnorr nije korišten od prvog dana?

Kao što sam napisao u samom početku, Claus-Peter Schnorr je patentirao svoj algoritam 1988. godine. Patent je istekao 2008. godine, godinu dana prije nego je kreiran Bitcoin. Iako se godinu dana čini kao dovoljno, kada se pogleda šira slika, malo tko bi odabrao teoretski bolji, ali praktički nov i slabo testiran algoritam za osiguranje otvorenog sistema kao što je Bitcoin. Kad je birao algoritam, Satoshi je morao odabrati algoritam koji je dobro poznat, dobro testiran, koji se nalazi u širokoj upotrebi, koji je brz i najbitnije, koji je u potpunosti Open Source.

U tom trenutku, Schnorr je tek izašao iz patentnog zatvora, te je iako stariji od ECDSA, jednostavno bio previše nepoznat, a nije ni bio podržan od strane OpenSSL-a, seta open source enkripcijskih alata. U usporedbi sa tada poznatim i korištenim opcijama, ECDSA je u tom trenutku bila najbolje rješenje.

Danas, 13 godina kasnije, Schnorr je puno poznatiji, postoje standardizirane implementacije, te je pregledan i testiran dovoljno puta da je sigurnost u njegovo korištenje dosegla visoki nivo.

Planovi za nadogradnju

Schnorr će biti dodan u Bitcoin protokol kao i SegWit putem soft fork-a u periodu od 3. mjeseca 2021. pa do 8. mjeseca 2022. godine. unutar nadogradnje koju si zovu “Taproot” no koja se ustvari sastoji od tri glavna dijela. Schnorr Signature-a (BIP 340), Taproot-a (BIP 341) i Tapscript-a (BIP 342)

Početkom 2. mjeseca 2021. dogovoreni su vremenski rokovi i očekivani datumi nadogradnje.

• 17-31.03.2021 – Izdaje se Bitcoin full node koji u sebi sadrži sve tri nadogradnje
• 23.07.2021 – Svi ekonomski nodovi su upgrade-ani na novi software. Mineri počinju sa signaliziranjem podrške za nadogradnju
• 2 tjedna nakon što 90% hash rate-a signalizira podršku za upgrade, Taproot se aktivira
• 01.08.2022 – cijeli Bitcoin ekosistem bi trebao biti nadograđen.

Kao što se može vidjeti, sasvim je moguće da nadogradnja bude aktivna puno prije krajnjeg roka ukoliko svi vlasnici full nodova i mineri budu surađivali u nadogradnji.

Ono što se još uvijek ne zna je što će se desiti ako ne dođe do suradnje te ako nadogradnja ne bude aktivirana do 01.08.2022. Hoće li se nadogradnje forsirati putem UASF-a kao i SegWit u tom trenutku, ili će se kao što neki žele, nadogradnja od samog početka forsirati putem UASF-a, što bi zahtijevalo i duže periode za nadogradnju.

Kako sada stvari stoje, za razliku od SegWit-a oko kojeg se vodio civilni rat unutar Bitcoin zajednice, Taproot nadogradnju podržavaju svi, te već sada skoro 90% minera signalizira da žele aktivirati tu nadogradnju, tako da bi po svemu sudeći nadogradnja mogla biti aktivna već ovo ljeto.

Za dodatna pitanja, komentare ili prijavu grešaka u tekstu, ostavite poruku na forumu: Bitcoin Hrvatska Forum – Schnorr Signatures

Bitcoin je prva, decentralizirana svjetska kripto valuta i platni sistem koja korisnicima omogućava slanje i primanje vrijednosti bez potrebe za povjerenjem u centralni sustav (banka, država, državne institucije itd.) te bez korištenja posrednika. Bitcoin se može razmijeniti za dobra i usluge te ga se može zamjeniti za ostale valute.

Tko kontrolira Bitcoin transakcije?

Bitcoin se zasniva na decentraliziranoj peer-to-peer mreži te zbog toga nema centralni sustav upravljanja ili “administratora”. Bitcoin transakcije se odvijaju direktno između korisnika mreže bez posrednika. Korisnik koji šalje određenu količinu Bitcoina, javlja mreži svoju nakanu, mreža provjerava stanja računa tog korisnika, te ukoliko korisnik ima dovoljno Bitcoina, transakcija mreža (svi sudionici mreže) prihvaćaju transakciju a sama transakcija se obrađuje od strane “rudara” i uvrštava u bazu podataka te se ta informacija šalje svim sudionicima mreže koji neovisno provjeravaju transakciju i rad rudara.
Bitcoin mreža se sastoji od “nodova” svaki od kojih sadrži kopiju bazu podataka svih transakcija ikad napravljenih koju zovemo “blockchain”. Kriptografija koja se koristi prilikom provjera transakcija garantira točnost svih kopija blockchain-a, te ukoliko se i pojavi kopija koja se ne slaže sa ostalim kopijama, mreža ju odbacuje kao netočnu.

Koliko je Bitcoin siguran?

Sigurnost Bitcoina se bazira na kriptografiji koja garantira točnost i nepromjenjivost tj. štiti od namjernog ručnog mijenjanja stanja mreže (dodavanje novih Bitcoina, poništavanje transakcija itd.). Zahvaljujući kriptografiji, nije moguće kreirati “lažni” Bitcoin ili potrošiti jedan te isti Bitcoin više puta. Više o sigurnosti samog protokola možete pročitati u članku: Koliko je Bitcoin siguran?

Tko je kreirao Bitcoin?

Pravi identitet tvorca Bitcoina se ne zna. Ne zna se ni dali se radi o pojedincu ili grupi. Tvorca Bitcoina znamo samo po pseudonimu “Satoshi Nakamoto”. Bilo je više pokušaja identificiranja Satoshia, no do sada nitko nije došao do konkretnih zaključaka. Isto tako, neki ljudi su tvrdili da su oni Satoshi Nakamoto, no nisu to uspjeli dokazati. Više o kreatoru Bitcoina možete pročitati u članku: Tko je stvorio Bitcoin?

Kako se kreira novi Bitcoin?

Bitcoin nastaje po unaprijed određenim pravilima definiranim u programskom kodu Bitcoin-a. Kako se pravila nalaze u svakom nodu u mreži, tako cijeli proces kreiranja Bitcoina nadzire i provjerava cijela mreža. Novi Bitcoin se kreira u procesu kojeg zovemo “rudarenje”. Rudari ulažu električnu energiju kako bi se izborili za pravo kreiranja bloka te na taj način obrađuju transakcije i čuvaju integritet mreže. Kao nagrada “rudarima” za čuvanje integriteta mreže te za uključivanje transakcija u blockchain određena je početna nagrada od 50 Bitcoin-a po obrađenom bloku. Uz nagradu za kreiranje bloka, “rudar” dobije još i naknadu za svaku transakciju koju unese u blok.  Fiksni dio nagrade se smanjuje za pola cca. svakih 4 godine, što će na kraju dovesti do toga da će se Bitcoin prestati kreirati te će ga biti oko 21mil. Prestanak stvaranja novog Bitcoina se očekuje od prilike u 2140. godini, nakon čega će rudari imati samo nagradu u obliku naknada za obrađene transakcije.

Da li je Bitcoin legalan?

Legalnost Bitcoina, nije ista u svim državama svijeta. U nekim zemljama je ilegalan, neke zemlje ga ignoriraju, dok su ga neke zemlje, poput Japana u potpunosti legalizirale i smatraju ga legalnom metodom plaćanja. Kako se situacija mijenja velikom brzinom, stanje nećemo pratiti ovdje u članku već je naša preporuka da se prati i nadopunjava članak na wikipediji u kojem se prati tematika legalnosti na razini pojedinih zemalja: https://en.wikipedia.org/wiki/Legality_of_bitcoin_by_country_or_territor

Za što se koristi Bitcoin?

Bitcoin se može koristiti kao sredstvo razmjene roba, sredstvo za usporedbu vrijednosti, sredstvo plaćanja, pohrana vrijednosti itd. Konkretno, sa Bitcoinom možete kupiti robe i usluge pošto ga prima velik broj trgovaca i tvrtki, možete ga mijenjati za fiat valute (Dolar, Euro, Hrvatska Kuna itd.), možete ga mijenjati za druge kripto valute (Litecoin, Etherum itd.), možete ga koristiti za štednju ili za špekulacije itd. Od kad je Japan legalizirao plaćanje kripto valutama, broj dućana i tvrtki koje primaju Bitcoin je drastično povećan. Isto tako, povećava se i broj tvrtki koje isplaćuju pune ili djelomične plaće u Bitcoinu, a krenulo se je i sa primanjem Bitcoina prilikom plaćanja poreza.

Listu trgovaca koji primaju Bitcoin možete pronaći ovjde.

Pronašli smo i nepotpunu listu Hrvatskih trgovaca i tvrtki koje primaju Bitcoin (izvor)

No na žalost, liste nisu potpune pošto se podaci mijenjaju na dnevnoj bazi. Noviji podaci se vrlo lagano pronađu na internetu a vjerujemo da će te i sami pronaći nove ukoliko obratite pozornost na načine plaćanja na razno raznim svjetskim i hrvatskim web shop-ovima.

Ukoliko imate pitanja, nepoznanica, novih informacija ili mislite da nešto od navedenog nije točno, slobodno komentirajte na temi o Bitcoinu na našem forumu.

Sam proces majnanja se sastoji od dva koraka. Svaki korak ima svoju specifičnu funkciju i ulogu u održavanju mreže.

1. korak: Natjecanje

Kako bi miner dobio pravo na kreiranje bloka te nagradu za taj blok, prvo se mora natjecati za to pravo sa ostalim minerima. Pravila natjecanja su javna i u svakom trenutku poznata cijeloj mreži te se prilagođavaju za svaki pojedini blok. Svaki blok ima cilj natjecanja, te mineri moraju doći do rezultata koji je jednak ili manji od tog cilja. Samo natjecanje se svodi na računanje javno poznate kriptografske hashing funkcije u koju mineri ubacuju  nounce koji povećavaju, te se nadaju da će jedan od dobivenih rezultata biti manji od zadanog.

Kako bi mogli pojednostavljeno objasniti proces računanja tj. natjecanja, moramo za početak znati kako rade hashing funkcije. Hashing funkcije su funkcije u koje se kao input ubaci neka (bilo koja) vrijednost, te ta hashing funkcija, za tu vrijednost uvijek izbaci neki unikatan “hash”. O hashiranju smo već pisali u članku Koliko je Bitcoin siguran? no ovdje ćemo ukratko ponoviti kako to izgleda.

Npr. ovako izgledaju ulazi i izlazi neke hashing funkcije:

test1  ==> 1b4f0e9851971998e732078544c96b36c3d01cedf7caa332359d6f1d83567014
hello world ==> b94d27b9934d3e08a52e52d7da7dabfac484efe37a5380ee9088f7ace2efcde9
Ovo je neki duži tekst ==> 633126dd343201b6cb5a1fdaae762eda889b5a339720a3191b4237856a95ba87
2 ==> d4735e3a265e16eee03f59718b9b5d03019c07d8b6c51f90da3a666eec13ab35

Sa lijeve strane su inputi u funkciju, dok su sa desne strane outputi.

Da maksimalno pojednostavnimo primjer, pretpostavimo da je za sljedeći blok postavljen cilj da miner koji dobije rezultat koji počinje sa brojem 6 ili manje, ima pravo na kreiranje bloka. Mineri kreću sa hashiranjem te u hash funkciju ubacuju razno razne inpute i traže željeni rezultat. Nakon nekog vremena i puno pokušaja, jedan od minera ubacuje u hashing funkciju tekst: “test123” i dobiva rezultat: 6782893f9a818abc3da35d745a803d72a660c9f5.

Taj miner bira transakcije koje su mu dostupne a da ne zauzimaju više od 1MB podataka, stavlja ih u blok, te rezultat svega šalje cijeloj mreži. Cijela mreža može provjeriti njegov rezultat, ubaciti njegov tekst u hash funkciju, i provjeriti dali je rezultat stvarno taj koji on tvrdi da je. Ako sve prođe provjeru, njegov blok se uzima kao legitiman te ga svaki “full node” dodaje na kraj blockchain-a te samim time priznaje vlasništvo minera nad spomenutom fiksnom nagradom i fee-evima svih transakcija koje je uključio u taj blok.

Treba nadodati da algoritam za svaki novi blok traži različiti rezultat, te da isto tako, uzima podatak iz prijašnjeg bloka, te ga dodaje inputima za sadašnji blok. Tako u praksi miner mora računati:

podatci-iz-bloka-0-nounce0 ==> 0bb52e7ac0b11ee2ed4bc4d45b122f8e05102679184a3c7b7cf2b17be32c2ae9
podatci-iz-bloka-0-nounce1 ==> eadfab8db4bc99d26f10380a4759dee76c36741e70c2c85b600bcd3f1c72a889
podatci-iz-bloka-0-nounce2 ==> 29faafd1b825442c7d22b53a626347fe11cff7df13cf718a2b20b63e7ef0b04c
podatci-iz-bloka-0-nounce3 ==> 3e3e4b0e98748979706d9f58d9fc146c44f8a058ed0dd703c9358192819cc726

Za sljedeći blok bi to izgledalo:

podatci-iz-bloka-1-nounce0 ==> 477ddc9fda3a04da6403c892e015859d125ee50d84531b0616914b901680520b
podatci-iz-bloka-1-nounce1 ==> 6029d33de52de44309764dee1e0a95f6598406cd4c5c0d0c4d014c26ca6133c7
podatci-iz-bloka-1-nounce2 ==> 938b50e2428513759cac4b81af230539dc0bb6e05552a32de5f7801ce9cde222
podatci-iz-bloka-1-nounce3 ==> ebca76779f23b58265284db4be0e2dcfbb4666e72a3f89cc1f5665c38ef0ca1c

itd.

Prefiks  (podatci-iz-bloka-0, podatci-iz-bloka-1) je u praksi isto hash dobiven iz podataka iz zadnjeg bloka tako da ga se ne može “pogoditi” unaprijed a postoji iz razloga da se minerima onemogući hashiranje podataka unaprijed (npr. dok je difficulty manji) te korištenje tih rezultata u budućim blokovima, što bi dovelo do toga da se blokovi kreiraju brže od predviđenih 1 blok svakih 10 minuta (u prosjeku). Korištenje prefiksa garantira svim minerima jednaku startnu poziciju nakon svakog novog bloka.

Kako je cijeli proces javan, te kako svaki miner mora svoje rezultate proslijediti svima na provjeru, tako svaki sudionik mreže može sam izračunati točnost krajnjeg rezultata, te prema tome priznati taj blok ili ga odbaciti. Sama provjera ne zahtjeva skup proces natjecanja te se može raditi brzo i efikasno i na najstarijim i najslabijim računalima koja se koriste u svakodnevnom radu (npr. Raspberry PI itd.).

Mining algoritam je podešen tako da pokušava održati brzinu generiranja blokova na 1 blok svakih 10 minuta. Kako je prema gore napisanom jasno da u otkrivanju blokova ulogu ima i sreća, tako brzina kreiranja blokova nije uvijek ista. Nekada se pronađe više blokova u par minuta a nekada se ne pronađe niti jedan u pola sata. No u prosjeku se sve svede na 1 blok svakih 10 minuta.

Pošto je majnanje otvoreno za bilo koga, i bilo tko, bilo kada i bilo gdje može krenuti majnati, tako mining algoritam ima mogućnost modificiranja težine na način da prilagodi cilj natjecanja.
Vratimo se na prije spomenuti primjer, kada je cilj bio broj 6 ili manje. Ako u tom slučaju, u mrežu dođe novi miner te na taj način poveća hashing rate (sumu broja pogađanja koju odrađuju natjecatelji) cijele mreže, algoritam mijenja cilj majnanja sa 6xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx ili manje na npr. 06xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx ili manje. Kako je šansa da se dobije takav broj manja od šanse da na prvom mjestu bude broj šest, tako će svakom pojedinom majneru trebati duže da dođe do traženog rezultata, no kako je hashing rate veći, tako će brzina kreiranja novih blokova opet biti cca. 10 min, samo će u prosjeku jedan blok otkriti jedan majner a drugi blok drugi majner, tj. svakom zasebnom majneru će biti teže, no ukupan rezultat će ostati isti.
Isto se dešava, kada iz mreže (npr. zbog slabe isplativosti) izađe određeni dio minera ili mineri ugase dio neprofitabilne mining opreme (smanji se hashing rate cijele mreže). Algoritam prilagođava cilj na nešto što je lakše pogoditi, te preostali mineri svaki za sebe pogađaju češće rezultat, no kako ih je manje tako se brzina kreiranja blokova opet održava na zadanih 1 blok u cca. 10 minuta.

2. korak: Kreiranje bloka

Samo kreiranje bloka je vrlo brzo i jednostavno te ne troši niti puno vremena niti puno resursa (struja, CPU itd.). Nakon što netko od minera pobjedi u natjecanju, on ima pravo skupiti sve transakcije koje želi a da su sve zajedno zauzimaju manje od 1Mb, odrađuje jednostavne matematičke funkcije, te ih “spaja” u jedan blok i javlja mreži sve potrebne informacije. U samom bloku je zapisano tko ga je stvorio, kolika je fiksna nagrada, koliko je prikupio fee-a, koje su bile transakcije itd.

Prema dobivenim rezultatima, svaki sudionik mreže može provjeriti valjanost svakog bloka, te ukoliko je sve u redu, prihvatiti blok te ga dodati na kraj blockchain-a kojeg drži spremljenog na svom računalu. Ukoliko se desi da je neki miner htio prevariti mrežu, da je poslao lažne ili na neki način namještene podatke, mreža jednostavno odbija njegov blok, te je taj miner izgubio vrijeme i resurse koje je uložio u natjecanje. Na taj način se mreža štiti od “zlih” aktera (kažnjava ih se financijski, jer uloženi resursi nisu jeftini).

Nagrade za kreirani blok su unaprijed određene, te su u početku rada Bitcoin mreže iznosile 50 BTC-a po kreiranom bloku. Svakih 210000 blokova se nagrada smanjuje za pola, što se do sada desilo dva puta, tako da u trenutku pisanja ovog teksta iznosi 12.5 BTC-a. Sljedeće “halfanje” se očekuje u 5. mjesecu 2020. godine, kada će nagrada pasti na 6.25 BTC-a.

Po tome se lagano zaključi da će u budućnosti mreža prestati efektivno proizvoditi novi Bitcoin, te će ga na kraju biti oko 20.99999 mil. Bitcoina (što se u razgovoru redovito zaokruži na 21 mil.) Kako prolazi vrijeme, tako će mineri svoju zaradu prebacivati sa te fiksne nagrade, na zaradu od fee-eva koje uključuju u blokove. U trenutku pisanja ovoga teksta iznos koji mineri prikupe od naknada za transakcije iznosi između 1-5 BTC-a. U budućnosti to može biti više ili manje te će isplativost rudarenja ovisiti o tome koliko se koristi mreža te kolika je težina rudarenja u tom trenutku.

Cijeli sistem automatske promjene težine majnanja, garantira da će rudarenje biti isplativo u bilo kojem trenutku određenom broju minera nevezano da li je cijena BTC-a 0.01$ ili 100000$ te da li je cijena struje 0.01$ ili 100000$ po Watt-u struje. Sa padom cijene BTC-a ili rastom cijene struje, pada isplativost majnanja, što tjera određene minere da ugase svoju manje efikasnu opremu i prestanu majnati, što pak uzrokuje prilagođavanja težine, što pak povećava dobit onima koji su ostali u mreži, dok se obrnuto, prilikom povećanja cijene BTC-a ili smanjenja cijene struje, povećava i broj minera, tj. hash rate mreže, te se samim time povećava i težina majnanja.

Naime, u svom radu, Bitcoin protokol niti u jednom trenutku ne zahtjeva od korisnika bilo koji oblik slanja osobnih podataka. On ih ne prikuplja, ne koristi, niti sprema pa samim time ne može niti razotkriti Vaš identitet. No kako bi omogućio primanje, Bitcoin wallet svakom korisniku dodjeli javnu adresu prilikom primanja. Ta javna adresa je pseudonim za tog korisnika. Isto tako, Bitcoin sprema sve podatke u blockchain, te su svi podatci vezani uz tu adresu permanentno pohranjeni i svima dostupni.

I upravo zbog tih svojstava (pseudonim, permanentna pohrana, javni pristup), korisnik koji na neki način poveže svoj identitet sa nekom od svojih adresa, gubi svu anonimnost vezanu uz tu adresu. Zbog činjenice da je taj pseudonim permanentno spremljen, svatko može provjeriti sve buduće, sadašnje i prošle transakcije vezane uz tu adresu.

Kad se sve uzme u obzir, Bitcoin je anoniman onoliko koliko je bila anonimnost prilikom nabavke Bitcoina te onoliko koliko će biti anonimno slanje tog Bitcoina. Ukoliko korisnik izgubi anonimnost u jednom od ta dva trenutka, tada gubi i anonimnost povezanu sa adresom koju je koristio u tom trenutku. No, pozitivna strana Bitcoina je ta da omogućava korisniku kreiranje praktički neograničenog broja javnih adresa, te se na taj način može smanjiti svoju izloženost u slučajevima da dođe do gubitka privatnosti van Bitcoin protokola.

U slučaju gubitka anonimnosti, postoje načini na koje korisnik može povratiti anonimnost. Bilo korištenje usluge miksanja Bitcoina, bilo prebacivanje vrijednosti u neku drugu kripto valutu, te novo kupovanje Bitcoina i pohrana u novi wallet itd. No, svi ti načini nisu vezani uz Bitcoin protokol, te ih korisnik radi na svoju odgovornost.

On sam je tvrdio da je rođen 05.04.1975. godine i da je iz Japana no nikada nije pronađena nikakva potvrda tih tvrdnji. Neke analize tekstova koje je pisao, ukazuju na to da se nije radilo o pojedincu već o grupi. Pojedinci koji su se najčešće spominjali vezani uz Satoshi-jev identitet su Nick Szabo (inače daleko poznatiji kao čovjek koji je kupio dvije Pizza-e za 10.000 BTC-a što bi u vrijeme pisanja ovog teksta bilo oko 660 mil. HRK), Hal Finney, Dorian Nakamoto i Craig Steven Wright koji je i sam tvrdi da je on Satoshi Nakamoto, no nikada nije pokazao niti jedan nepobitni dokaz (npr. PGP ključ) da je to stvarno tako te su te tvrdnje odbačene od strane Bitcoin zajednice.

Zanimljiva je činjenica da je Satoshi ubacio sljedeći tekst u genesis block (početni blok) samog Bitcoina: “The Times 3 January 2009 Chancellor on brink of second bailout for banks” koji se odnosi na naslovnicu The Times-a izdanog 03.01.2009. godine koja dokazuje da taj genesis blok nije stvoren prije tog datuma, a možebitno pokazuje i razloge kreiranja samog Bitcoina.

Sredinom 2010. godine Satoshi nakamoto se povlači iz Bitcoin projekta, te kontrolu nad git repositorijem (mjestu na kojem se nalazi najkorištenija verzija Bitcoin software-a) prepušta Gavinu Andersenu, dok kontrolu nad više domena povezanih sa Bitcoinom djeli na istaknute članove Bitcoin zajednice.

Od kad je u 2010. godini predao Bitcoin projekt drugim developerima i nestao, jedina komunikacija prema javnosti koja je povezana sa jednim od njegovih identiteta je post iz 2014. godine u kojem tvrdi da on nije Dorian Nakamoto, za kojeg su mediji u tom trenutku tvrdili da je on kreator Bitcoina. Nitko ne može sa sigurnošću reći dali je taj post objavio stvarno Satoshi, no ono što se zna, je da se definitivno radi o njegovom accountu.

I baš kao i u drugim slučajevima gdje nema konkretnih informacije, tako je i slučaj Satoshi Nakamota plodno tlo za razno razne teorije i priče vezane uz njegov identitet. Postavljaju se pitanja, zašto je kreirao Bitcoin te zašto je nestao i da li mu je u planu da se ikada vrati. Teorije su razne i šarolike. Od toga da je Satoshi Nakamoto mrtav, preko toga da ga je uhapsila i zarobila američka Agencija za Nacionalnu Sigurnost (NSA), pa do teorije da je Satoshi Nakamoto ustvari pseudonim za grupu zaposlenika NSA te da je Bitcoin ustvari projekt te agencije.

Kod Bitcoina (i kod drugih kriptovaluta) fork je događaj koji se dešava u slučaju promjena u protokolu (programskom kodu) kriptovalute koji ima utjecaj na kompatibilnost. Postoje dvije vrste fork-a. “Soft” fork i “Hard” fork, koji se razlikuju po tome koliko su kompatibilni sa starim verzijama protokola.

Soft fork je promjena u Bitcoin protokolu nakon koje stari, originalni software prihvaća blokove kreirane od strane novog software-a, no novi software ne prihvaća blokove kreirane od strane starog software-a. Većina soft fork-ova se aktivira kada novu verziju protokola prihvati više od 51% miner-a i zato se takva promjena zove “miner activated soft fork” ili MASF. Alternativno aktiviranje soft fork-a može doći od strane full nodova Bitcoin mreže (bez pristanka minera), te se takva promjena zove “user activated soft fork” ili UASF pošto promjenu forsiraju korisnici na svojim nodovima a ne mineri.

I u jednom i u drugom slučaju se dešava to da većina prihvati promjene, te ignoriranjem blokova manjine kreiraju gubitke toj manjini (uzalud potrošena struja i vrijeme na nešto što većina ne prihvaća). U prvom slučaju (MASF) većina minera kreira blokove koje prihvaća manjina (minera), dok se blokovi manjine odbijaju, te se tako manjini stvaraju realni financijski gubitci te ih se na taj način tjera da prihvate novu verziju software-a. U slučaju UASF-a, korisnici (full nodovi) odbijaju blokove onih minera (nebitno je dali su ti mineri u većini ili manjini) koji nisu prihvatili novi protokol, te im na taj način kreiraju financijske gubitke.

Tako je na primjer MASF-om u Bitcoin uveden “pay to script hash” (P2SH), dok je npr. UASF-om uveden SegWit.

Hard fork je promjena u protokolu nakon koje više ne postoji kompatibilnost između stare verzije software-a i nove verzije software-a. Prilikom takvih promjena postoje dva moguća scenarija.

Prvi i jednostavniji je da se sa tim promjenama slažu svi sudionici mreže (mineri i nodovi), te da svi pređu na novu verziju software-a. Kako su većinom takve promjene koje poništavaju kompatibilnost napravljene tako da se aktiviraju u fiksnom trenutku u budućnosti (npr. nakon određenog bloka) svi sudionici mreže imaju vremena ažurirati svoj software kako bi se izbjeglo gubljenje podataka u trenutku aktivacije. Takvi događaji su se dešavali u ranom razvoju Bitcoina u slučajevima kada bi se otkrili bug-ovi u samom protokolu koji bi onemogućili ispravan rad mreže (npr. omogućili neograničeno kreiranje novih Bitcoina, poništavanje transakcija itd.).

Ukoliko prilikom aktivacije promjene, na novu verziju ne prođu svi mineri i aktivni nodovi, blockchain se u tom trenutku dijeli, tj. “fork”-a te nastaje nova verzija koja kreće u nekom svom pravcu i po svojim pravilima, dok stara verzija ostaje na starim nepromijenjenim pravilima te nastavlja raditi kao i prije hard fork-a. Prilikom takve promjene praktički nastaje nova kriptovaluta koja sa starom dijeli povijest transakcija. Upravo zbog toga, svi koji su imali originalnu valutu prije hard fork-a, imaju identičnu količinu nove valute.

Najpoznatiji primjer Bitcoin hard fork-a je Bitcoin Cash koji se odvoio od Bitcoina na bloku: 478558, 1.8.2017. prilikom kojeg je svaki vlasnik Bitcoin-a dobio i identičnu količinu Bitcoin Cash-a.

Pitanja, komentari i prijedlozi na forumu.